srijeda, 14.03.2007.

Selimo se

Veselo se selimo na novu adresu:

[link]

:)

- 16:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.03.2007.

Idemo u Pittsburgh

Poceo sam proucavati s cim se sve bave ljudi na CMU. Trebao bih prije posjete odluciti s kojim profesorima zelim pricati tamo. I umoran sam vec od toga. Svi rade jako zanimljive stvari i tesko cu odluciti na cemu zelim raditi sljedecih 5godina.

Ali zato u medjuvremenu mogu pogledati gdje bih mogao uciti Salsu sljedecih 5 godina :)
http://cityguides.salsaweb.com/pennsylvania/pittsburgh/index.htm

- 16:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.03.2007.

Post s kolodvorske stanice

Eto ga prvi put sam isforsirao koristenje laptopa tamo gdje mu je
mjesto. Negdje na putu. Do sada je sluzio samo kao zamjena za stolno,
srecica mala. :)

Proveo sam cijeli dan na putu. Trenutno sam u Ljubljani i cekam vlak
koji ce me odvesti u Zagreb. Put je poceo prije 9 da bih na vrijeme
stigao na vlak u Milano, jer s talijanskim zeljeznicama nikad ne
znas, a i ja zivit u teskoj pripizdini. Stefano, decko od Julie, me je
odbacio do Sesto Calendea. Inace ne znam tocno kad bih morao krenuti
iz Ispre. Zanimljivo je to da mi treba cca 2.5h za put koji se autom
ide ispod sat vremena. Sve zato sto nema medjugradskog
prijevoza. Recimo, zanimljivo je da netko iz Rima stigne prije do
Venecije od mene koji prakticki pljunem do tamo.

Nakon veselja na putu do Milana, slijedi veselje povratka u
Zg. Dodatnih 9h. Ali samo u slucaju da ste sretni. Meni je pobjegao
vlak. pa ce se put svesti na 11h. Cisto za informaciju, toliko ce mi
trebati do Pittsburgha iz Rima. Mislim da se za to vrijeme da doci do
Nizozemske. Nije samo stvar zeljeznice i njenog kasnjenja. Cak je i
put autom dosta naporan i dugotrajan. Legi do Osjeka treba isto nekih
11ak sati.

To su samo neke konstatacije o udaljenostima. Inace put je prosao
bolje nego sam planirao. Bas sam sretan, ne samo cinjenicom da idem
doma, vec i time da mi je ovo slobodan dan. I uspio sam cijeli dan
raditi nesto sto me uveseljava (ne nisam programirao Javu na putu
doma).

Tek mi je danas na putu doslo do glave koliko je dobro putovati. U
vlaku nemas puno toga za raditi i onda stvarno radis. Kad sam u svom
uredu ima toliko stvari koje mi odvlace paznju, da povremeno ne
stignem napraviti ono za sto sam placen ili sto bih volio da
radim. Ne mogu se uopce sjetiti koliko sam ispita i kolokvija naucio
na putu izmedju Nasica i Zagreba. To su bila tri sata pune
koncentracije na neku knjigu. I tri sata u povratku. U domu je cesto
bilo tesko skoncentrirati se tri sata i efektivno uciti. Ne pricam sad
o pisanju labosa, vec o efektivnom zvakanju turingovog stroja tri
sata.

Danas je bilo slicno. Samo puno duze. Fakat nisam dugo imao ovako puno
kvalitetnog vremena. :)

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2007.

Ovo je gore od XMLa

Mislim da sam konvergirao temi koju cu prezentirati u petak. Naletio
sam preko vikenda na jedan odlican clanak o clustering
frameworku. Problem koji je potrebno rijesiti je sljedeci: svaki
vremenski trenutak delta T(i) dodje nova kolicina podataka koje treba
podijeliti u kategorije. Ti podaci se mogu podijeliti u kategorije
neovisno o trenutku delta T(i-1), medjutim to znaci da se svaki dan
korisnicima mogu prikazivati informacije drugacije
strukturirane. Ideja frameworka je da se omoguci clustering koji ce
podijeliti podatke u grupe tako da su grupe sto slicnije grupama u
proslom vremenskom trenutku, ali da u isto vrijeme grupiranje sto
bolje odgovara trenutnim podacima. Clustering je primjenjen na tagove
kojima se oznacavaju slike na Flickru i daje dosta dobre rezultate.

Sad moja je ideja to prezentirati kao potencijalnu ideju primjenjivu
na novinske clanke. Ako sve podje po planu i prodam ideju, mozda necu
morati neko vrijeme programirati u Javi. I mozda cu se baviti malo
istrazivanjem. Dakle drzite fige u akciji "Dajte da ne programira u Javi".

Btw naletio sam na jos jedan zanimljiv clanak tokom vikenda. Ovaj put
je vise rijec o zanimljivosti nego o konkretnoj primjeni. Dakle "News
Item Extraction for Text Mining in Web Newspapers" krece od
konstatacije da je jako tesko izvuci podatke iz online izvora
vijesti. Razlog tome je razliciti dizajn stranica (vrlo zanimljiva
konstatacija). Npr neke stranice imaju novosti koje se nalaze u
TABLE, dok druge koriste DIV , a trece koriste tanke IMG objekte
da bi razdjelili sadrzaj na stranici. Autori su zatim obisli hrpu
stranica i izvukli korisne patterne pomocu kojih mogu izvlaciti
novinske clanke sa stranice. Npr. tipicni pattern je oblika
LINK-text-LINK, gdje je prvi LINK link na cijeli clanak, zatim je dio
teksta, zatim ponovno link na cijeli clanak. Postoji hrpa tih
patterna. Zatim studija koliki je precision i recall tih patterna pri
analizi razlicitih novinskih izvora. I na kraju nesto o
clusteringu. Uglavnom, koliko ima smisla ovaj clanak. Jako mi je zao,
ali ovo je gore od ispitivanja hoce li nam XML zapis podataka pomoci?
(prelijen sam otici na ITI stranicu da vidim naslov clanka...)

- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2007.

Idemo u Berlin

Evo samo za obavijest.

http://www.careersineurope.com/

U Berlinu se 2.5.-4.5. se odrzava sajam poslova. Manifestacija je dva puta godisnje. Izbornik je poprilicno jednostavan tako da se sve skupa da popuniti za 10 min uz uvijet da imate napisan zivotopis.

Nisam uspio naci informaciju, ali nekako mi je ostalo u sjecanju da placaju put za one koji ce biti izabrani, a ja bih volio vidjeti Berlin.

Idemo??

- 19:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ljudi


Obicno imam srece s ljudima s kojima radim. Rijetko (mozda cak nikada)
dolazim u sukob sa suradnicima. Bilo je povremenih losijih situacija,
ali tada sam uspio rijesiti stvar tako da sam sve sam napravio. Ovdje
prvenstveno mislim na labose na FERu kad dobijes nekog kome je ravno u
koliko mikroinstrukcija mozes napravi jump na [ime procesora, PDS ili
AIOR]. Negativna strana preuzimanja posla u vlastite ruke je da cesto
posao zavrsi bas na jednim ili povremeno svega nekoliko ledja. Sjetimo
se recimo Automata 2. Jedna stvar koju sam dobro tamo naucio je nacin
na koji ne treba upravljati ljudima. Sto je daleko od toga da bih sada
znao kako upravljati ljudima. Druga negativna strana je ta da nisam
siguran koliko bih dobro funkcionirao u timu. Sad, posto imam srece,
uglavnom radim s ljudima koji su podjednako sposobni i entuzijasticni
kao i ja, a mozda i sposobniji. S takvim ljudima je odlicno raditi,
znas da ne moras misliti na sve sam i da mozes pretpostaviti da ce
stvar raditi kad jednom bude gotova. Mozes ocekivati da ce ti pomoci
kad ti zapne i da ces moci razgovarati o razlicitim nacinima
sredjivanja problema. Jednostavno je gust raditi u takvoj okolini.

Trenutna situacija na JRCu je priblizno takva. Super mi je da mogu
otici kad god zelim do nekoga i poceti raspravljati o bilo kakvom
problemu. Ne postoji nekakve stroge hijerarhije. Kad imas problem
pricas o njemu i pokusavas dobiti ideje od ljudi s kojima si
okruzen. Situacija je skoro idealna, jer trenutno radim skoro sam na
jednom zadatku. Sjedim u uredu s Poljakom i Bugarom koji rade nesto
sasvim drugo. Stvar je da se je moglo nastaviti raditi na jednom
dijelu projekta koji je skoro zavrsen, ako se nabavi traineea i onda
trainee zavrsi to. Sad posto sam skoro gotov, trebao bih poceti raditi
nesto drugo na cemu i ostali rade, sto bi moglo biti jos bolje.

Osim ljudi s kojima volim raditi, postoje i ljudi koji me iznimno
motiviraju za rad. S kojima kad razgovaram dobijem ogromnu kolicinu
ideja i jednostavno zelim da dan ima vise od 48h da sve
stignem. Problem je sto je tih ljudi jako malo, ali sigurno postoji
nacin da ih se upozna vise i to ne samo pukom slucajnoscu.

Medjutim isplati li se to? Zasto ne bi jednostavno radili s ljudima s
kojima smo okruzeni? Vjerovatno zato sto vise ne moramo. Danas je jos
uvijek ljudima tesko prelaziti granice, iako materijalne stvari putuju
bez problema. Znam da za ulazak u Italiju treba popuniti ogromnu
kolicinu papira, ostaviti hrpu otisaka i poprilicnu kolicinu
novaca. Situacija s Amerikom pretpostavljam nije bitno razlicita. Bar
imam srece da se nisam rodio u Kazahstanu.

Stvari ipak izgledaju bolje nego prije. Imamo moderna sredstva
komunikacije. I rad s ljudima koji su udaljeni nije vise toliki
problem. Drugacije je nego kad se nalazite u istoj prostoriji, ali
svejedno osoba koja vas moze motivirati da recitirate djikstru u 1min
je sigurno puno bolja opcija, iako se nalazi na drugom kraju svijeta,
od prosjecne osobe s kojom radite.

Osobno, aktivno trazim ljude s kojima cu u suradnji moci dati
najvise. Bilo da su locirani negdje na drugoj strani mreze ili na
stolici do mene debugiraju sugavi algoritam za clustering pisan u
Javi.

Jeste li vi zadovoljni s ljudima s kojima radite? Sto cinite da bi
nasli ljude koji ce izvuci ono najbolje iz vas? Jel itko aktivno
suradjuje s ljudima preko mreze?

- 16:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

CMU

:)))))

- 09:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 13.02.2007.

Zivot

Di me nadje??

[link]

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.02.2007.

Bosanci

Da ih nema trebalo bi ih izmisliti. Upoznao sam Bosanca u subotu. Bio
je to jedan od najboljih izlazaka. Bosanac nije bas pravi rodjen
ubosni. Roditelji mu zive u Briselu jos od prije rata, tocnije on je
rodjen tamo. Ali prica k'o da je izbosne. Postoji valda taj Bosanski
gen koji im svima daje mogucnost da budu smijesni kad zinu. Lik je
stariji samo tri godine, sto je bitno razlicito s obzirom na ostale
ovdje koji su cca 33 i vise. Sad imam pravu balkansku ekipicu. Lega iz
Osjeka i Bosanac iz Bosanskog broda.

Bili smo u subotu navecer na koncertu u Vareseu. Mjesto je
odlicno. Prvi put se nisam osjecao neugodno sto sam izasao u
tenisicama. Nije mi neka sreca izlaziti na mjesta gdje sve smrdi na
sredjene digice, gdje zenina lijeva stikla na cizmici kosta vise od moje
cjelokupne oblekice. Ne mogu tocno usporediti mjesto s nicim. Ljudi
koji dolaze tamo podjecaju na ekipu iz KSETa, s razlikom da ima i
dosta starije ekipe. To je kao nekakav kulturni centar, posluzuju
hranu u baru, postoji kino, a koncert je bio u podrumu. Sve u
jednom. :) Atmosfera domaca.

Muzika je bila ciganska. Bend "Nema problema". Nazalost nitko iz
podrucja balkana. Samo Milanski cigani. Svi znamo da cu digici
cigani. Dobro, mozda sam malo zloban sada... momci su bili
odlicni. Uspjeli su ukomponirati jazz u cigansku glazbu. A Kalasnikov
su odsvirali bez greske.

Inace Bosanac ne bira. Oblijece sve odreda, kao pcela od cjeta do
cvjeta. Prica Lega da je na proslom tulumu uvatio neku najruzniju. :)

- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Savrseno dobar razlog za unistiti dan

Povremeno sam jednostavno lijen. Valda svi mi imamo te trenutke
lijenosti. U modernoj literaturi to se naziva 'pleasure of
procrastinating'. Od tog efekta najcesce pate PhD studenti, buduci PhD
studenti i ocito trainee na JRCu. Prosli tjedan je bio maksimalno
takav, odugovlacio sam odgovaranje na mailove, citanje clanaka,
chatanje s prijateljima, javljanje rodbini... Dobro nije prosli tjedan
bas bio takva katastrofa, bio sam produktivan, ali ne bas na
poslu. (Radim na jednom cool projektu u vecernjim satima, ali o tome
vise neki drugi put. :) Na poslu je bila sljedeca situacija, dodjem
ujutro, vidim da se eksperiment, ucenje ili downloadanje dokumenata
nije zavrsilo, savrsen razlog da malo procitam internet i eto ga,
rucak. Rucak ovdje u JRC znaci da me najcesce nema jedno sat i pol
vremena. Prvo nam treba jedno 10min da dodjemo do menze i 10min da se
vratimo. Postoji i red u kojem treba cekati nekih 10ak minuta, naravno
nakon rucka treba i kavu popiti. Sve se to svede na ugodnih ubijenih
sat i po. Pocinjem razmisljati da pocnem preskakati rucak i da za to
vrijeme odem voziti bicikl i jos si stignem skuhati neku splacinu
doma. Cijena bi bila dodatnih pola sata, ali vjerovatno bi se
isplatilo.

Dobro sad kad sam naveo da sam bio neproduktivan prosli tjedan,
postoje tu i olakotne okolnosti u toj cijeloj situaciji. Osim std
rucka imao sam pokusaje odlaska u skolu talijanskog u Club Delle Donne
(obrati pozornost na pokusaje). Sto je ubilo jos koji sat. Onda je tu
bio i tulum u cetvrtak sto znaci da u cetvrtak ne mogu puno raditi da
ne budem umoran za tulum, a u petak ne mogu raditi iz drugih
razloga. Ah ti tulumi cetvrtkom. Tulum je ispao super. Iako smo slali
pozive dva dana prije tuluma, skupilo se poprilicna kolicina
ljudi. Tulum je organiziran pod sloganom "Nedajmo da forresterija
umre." Problem je sto nas je svakim danom svemanje u forresteriji,
trenutno nas je manje od 10, nema naznake da ce netko novi doci u
skoro vrijeme, a u isto vrijeme ljudi redovito odlaze. Posto su
glupani u JRCu spizdili pare, sad treba raditi rezanje troskova i
jasno je gdje ce se stedjeti novci. Inace cisto usporedbe radi jedan
trainee iz Italije dobije okruglo 0 Eura ili slovima Nula eura. Dok
recimo jedan stalni djelatnik dobije 10 puta vise ili slovima deset
puta vise novaca od mene. CA (Contractoral agent), nije stalni
djelatnik vec samo na do max 6godina, je na nekih 5-6 puta vise od
mene. Btw promaklo mi je napomenuti da onaj R iz JRC dolazi od
Recreational, ali dobro ne cu vise o uredskoj politici i inim
zanimljivostima. Poceo sam pisati post iz drugih razloga.

Imam sljedeci tjedan prezentaciju o clusteringu dokumenata i kako to
obicno biva, poprilicno sam kratak s vremenom. No posto prosli tjedan
nisam citao vise od 1.5 clanka dnevno, trebalo je to nadoknaditi preko
vikenda. No ne bilo kako, nego najefikasnije moguce. Najefikasnije
znaci da sam googlao na netu kako rjesiti problem
procrastinacije. Posto je tema dosta popularna ima hrpe clanaka o
tome: Aaron Shwartz, Paul Graham, Scientific American i jos hrpetine
drugih. Ne sjecam se tocno vise gdje, ali negdje sam procitao da dan
treba poceti u 5h ujutro. Kad dan pocnes u 5h ujutro, onda imas
vremena prije posla baviti se stvarima koje te vesele, imas vremena
pripremiti se za nadolazeci dan, npr. isplanirati sto ces raditi,
otici na trcanje i na kraju ljudi su manje podlozni stresu. Medjutim
da bi se uspjelo dici u 5h ujutro treba budilicu staviti daleko od
glave jerbo inace radi ona funkcija snooze. Jedan prijedlog je recimo
budilicu staviti u kupatilo. Onda je normalan slijed dogadjaja:
budjenje, tusiranje, i budan si. Drugi su prijedlozi: kupi budilicu
bez snooza, ili kupi budilicu ali nemoj citati upute pa neces znati
koliko snooze traje. Ja sam se odlucio za staviti budilicu u
kupatilo. U 5h ujutro, budilica zvoni. Odlazim ju ugasiti. Hladno
je. Mrak je. Razmisljam, pa koji k... mi je to trebalo. Instant
rjesenje je: pomakni budilicu na 6h ujutro i vrati se u krevet. U 6h
budilica ponovno zvoni. Ovaj put sam izdrzao. Nisam se odmah vratio u
krevet. Napravio sam dorucak. Otvorio knjigu za talijanski. U 7h sam
zakljucio da sam mrtav umoran i da nista ne kuzim sto citam i vratio
se u krevet. U 8h sam opet UP. Ovaj put pravim kavu, jos sam pod sokom
od preko nekoliko budjenja. Ali kava ipak djeluje i dan pocinje.

Tako sam od zelje za potencijalnim produktivnim danom napravio usrano
jutro i dan u kojem cu biti umoran. Naravno da je nisam izbjegao
popodnevno ubijanje oka. Ali neka, prvi macici se u vodu
bacaju. Nastavit cu s budjenjem u 5h ujutro jos neko vrijeme (mozda ne
bas sutra) pa mozda dani pocnu biti produktivniji.

- 10:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.